Ajme, koliko nas je! Đumbir

Ajme, koliko nas je! je prva igra nastala na food blog prostoru bivše Jugoslavije. Igra je započela u kolovozu 2008 na inicijativu food blogerice Snježane. Nakon drugog kruga igre u kojoj je sudjelovalo čak 12 sudionika, reakcijom osnivačice igra je dobila ime.
Ovomjesečna domaćica bila je Dubravka a tema je bio đumbir.
Đumbir je čest gost naše kuhinje i svjež, i u prahu i ukiseljeni.
Posebno mi je drag sada u ovo blagnasko vrijeme. Nekako mi slasticama daje neki posebno dobar, božićni okus.
Kako ne bi slala za prijavu moje omiljene spekulaas keksiće, kojima sam pomalo i opsjednuta odlučila sam napraviti ove muffine.
Brzo su gotovi a nama su poslužili kao super doručak, čisto malo za promjenu nakon svih onih banana bread-ova koje jedemo u zadnje vrijeme.

RECEPT:
Recept za ispis

110 g maslaca
110 g smeđeg šećera
110 g marmelade od dunje
150 ml mlijeka
1 jaje
175 g brašna
1 žličica sode bikarbone 
1 žličica začina za speculaas
otprilike 2 cm korijena đumbira fino naribanog
orasi za posip

Zagrijte pećnicu na 180 C.
Kalupe za muffine obložite papirnatim košaricama.
U prikladan lonac stavite maslac, šećer i marmeladu pa kuhajte na umjerenoj vatri uz povremeno miješanje dok se šećer ne otopi. Ostavite da se malo ohladi.
U zdjelici pjenjačom izradite mlijeko i jaje.
Pomiješajte brašno sa sodom bikarbonom i mješavinom začina pa prosijte smjesu. U smjesu brašna umiješajte prohlađenu smjesu sa maslacem pa dodajte i smjesu mlijeka i jaja. Na kraju umiješajte i naribani đumbir.
Rasporedite smjesu između pripremljenih kalupa za muffine.Posipajte krupno sjeckanim orasima.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici 25 minuta.

Kiflice od svježeg sira punjene marmeladom

Vidim po komentarima na moj prethodni post da i niste baš za skijanje. Više za šetnjicu po snijegu, snjegoviće i kuhano vino negdje na toplom. 
Uspjela sam pogledati što ste fino skuhali u prethodna dva tjedna ali nažalost nisam stigla i komentirati. Jednostavno nisma imala toliko vremena.Ovim putem se ispričavam svim vrijednim blogerima i blogericama na manjku komentara. Sada sam se više manje vratila u svakodnevnu rutinu pa ću opet početi ostavljati komentare na vaše divne kuhinjske kreacije.
Na skijanju sam bila "teta za slastice" ali to su bile samo one izuzetno jednostavne slastice tipa palačinke, muffini i puding koje nisam ni pokušala ovjekovječiti fotoaparatom. A i na kraju krajeva tko bi dvojici sedmogodišnjaka i jednom nestrpljivom trideset i nešto  godišnjaku objasnio neka ne jedu desert jer ja moram fotkati svoj uradak. Nemoguća misija.
Recept koji je danas na repertoaru je jednostavan ali zato vrlo ukusan. Umijesila sam ove kiflice iz sušte potrebe. Prije odlaska na skijanje sam pokušala kuhati na način da potrošim sve lako kvarljive namirnice iz hladnjaka. Imala sam nešto svježeg kravljeg sira, a kako nam sir u slanoj verziji već izlazi na uši, tražila sam neku slasticu sa sirom. Izbor je pao na ove kiflice. Kiflice su planule, jedino nisam bila zadovoljna time što je dosta marmelade iz njih iscurilo tijekom pečenja. Ili sam ih prejako napunila ili ova moja domaća marmelada nije baš za punjenje tijesta i u ovom slučaju bolje bi funkcionirala neka kupovna.

RECEPT:
(Recept je malo prilagođen, a objavljen je u  Repetama br. 2 a pripremila ga je Ebba.)

ZA TIJESTO;

300 g svježeg sira
300 g margarina
300 g brašna

ZA NADJEV:

marmelada po želji
( ja sam koristila marelicu i šljivu)


ZA POSIP:

šećer u prahu


Pjenasto izmiješati margarin i svježi sir. Dodajte obje vrste brašna i umijesite tijesto. Tijesto oblikujte u kuglu, omotajte ga prozirnom folijom i preko noći ostavite u hladnjaku. Drugi dan tijesto izvadite iz hladnjaka i razvaljajte ga na 0,5 cm debljine. Izrezujte trokutiće. Punite marmeladom i smotajte tijesto u kiflice. Kiflice slažite na lim obložen papirom za pečenje. Pecite u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 C 10-15 minuta. Pečene kiflice uvaljajte u šećer u prahu.

Verzija za ispis 

Ajme koliko nas je!-timijan

"Ajme koliko nas je!" je prva igra koja je nastala na food blog prostoru bivše Jugoslavije. Igra je započela u kolovozu 2008 na inicijativu food blogerice Snježane. Nakon drugog kruga igre u kojoj je sudjelovalo čak 12 sudionika, reakcijom osnivačice igra je dobila ime. Tema mjeseca listopada je timijan a domaćica je Katarina.

Od svih začina mislim da mi je timijan najdraži. Kako mi raste u tegli volim otkinuti listić, dva i malo ga protrljati među prstima. Jako volim njegov miris. Prošlo ljeto sam se navukla na pitu od breskva sa timjanom tako da sam ovo ljeto odlučila pitu uliti u staklenke napraviti džem od bresaka sa timijana, da mi u hladnim zimskim jutrima izmami smiješak.

RECEPT:

2 kg breskva

400 g voćnog šećera (fruktoza)

kora i sok 1 limuna

srž i kora mahune vanilije

5 grančica timijana

0,5 dl ruma

Breskve oprati i očistiti te ih narezati na manje komadiće. U breskve umiješati fruktozu, koru i srž mahune vanilije . Timijan staviti u vrećicu za začine ( ja koristim DM-ove vrećice za čaj) 

a limun koru oguliti gulilicom za krumpir, tako da dobijete 5-6 traka limunove korice. Sve pomiješati sa breskvama. Posudu sa breskvama prekriti rastezljivom folijom i ostaviti u hladnjaku preko noći da voće pusti sok. Breskve staviti u lonac i kuhati na umjerenoj vatri otprilike 2 sata. Pomiješati rum sa iscijeđenim sokom limuna te umiješati u smjesu breskva. Kratko prokuhati. Iz ukuhanog džema izvaditi timijan, koru limuna i mahunu vanilije. Džem ulijevati u sterilizirane staklenke, zatvoriti ih i okrenutu ih čepom prema dolje.

Verzija za ispis

Germknoedel

 Ove godine se sve tako poklopilo da nismo išli na skijanje. Skijanje je za mene godišnji na koji se ne ide sam. Moraš imati društvo za skijanje jednostavno nije ni u pola tako zabavno ako si sam. Ljeto je više za odmora tipa partner i ja. Skijanje je jedan veliki tulum, barem meni. Ujutro rano ustajanje, doručak pa na stazu. Malo skijanja pa kuhano vinčeko pa još malo skijanja pa ručak. A ručak, što ćemo za ručak?  Dok svi ostali biraju i mijenjaju stvari koje jedu ja ne. Ja sam vam drage moje u stanju, ne samo u stanju nego to i radim, živjeti na germknedlima tjedan dana. Apsolutno ih obožavam i ništa mi drugo ne treba. Skijanje jednako je germknedel. Zato što nisam u siječnju napunila svoj "trbušćić" na skijanju jednostavno sam morala napraviti germknedle u kućnoj radinosti.

Kvas:

40 g kvasca
0,5 dl mlijeka
30 g brašna
malo šećera

Tijesto:

500 g brašna
1/8 l mlijeka
2 jaja
1 žumanjak
80 g šećera
malo soli
100 g maslaca
sol i ribama korica limuna

Za nadjev:

pekmez od šlijva

Umak od vanilije:

 2 žumanjka
100 g šećera
1,5 žličica škrobnog brašna
mahuna vanilije
0,5 l mlijeka
1 žlica ruma

Za posip:

mljeveni mak

Najprije pripremiti kvas i to tako da mlijeko malo zagrijemo i dodamo mu šećer, izmrvljen kvasac i brašno. Pokrijemo čistom kuhinjskom krpom i pustimo da se diže dok se smjesa ne udvostruči.
Maslac mikserom pjenasto izmiješati, dodati šećer i sol te dobro izmiješamo. Dodamo jaja i žumanjke. brašno malo zagrijati i u njega dodamo kvas i lagano izmiješamo te dodamo smjesu maslaca i jaja te sok i naribanu koricu limuna. Umijesimo tijesto te ga nastavimo miješati drvenom kuhačom dok se tijesto ne počinje odvajati od nje. Pokrijemo i ostavimo da se tijesto digne cca. 45 minuta.Tijesto podijeliti na 12 manjih komadića te svaki komadić posebno razvaljati te ga puniti pekmezom od šljive. Oblikovati knedle te ih ih slagati na pobrašnjen lim. Pokriti ih krpom te ih ostaviti da se dižu još nekih pola sata do 45 minuta. Dignute knedle kuhati u kipućoj  vodi tri minute sa svake strane. Kuhane knedle izvaditi iz vode te svaku probušiti čačkalicom kako bi iz njih izašao zrak. Poslužiti preliveno umakom od vanilije te posipati makom.
Umak od vanilije pripremiti tako da mikserom pijenasto umiješamo žumanjke i polovicu šećera. Dodamo škrobno brašno koje smo prethodno izmiješali sa malo hladnog mlijeka. Ostalo mlijeko zakuhati sa ostatkom šećera i sastruganom srži mahune vanilije. Vruče mlijeko u tankom mlazu ulijevati u smjesu žumanjaka. Sve zajedno vratiti na laganu vatru i kuhati dok se ne zgusne uz stalno miješanje.

Božični pokloni i Bob Marley

Sigurno se pitate kakve veze imaju Božić i Bob Marley. Vama možda i nema ali meni da. Prošle godine sam se navukla na kuhanje marmelade. Obzirom da sam skuhala 10-ak vrsta različitih skupila se poprilična količina sa kojom nisam znala šta bih. Ja redovito doručkujem marmeladu i koristim je za kolače ali količinu koju sam skuhala je bila prevelika da bi je mogla potrošiti za to.Tako da sam prošli Božić lijepo upakirala marmelade u vrećice i poklonila prijateljima. Reakcije su bile i više nego dobre. Svima su marmelade bile jako fine. Jedan prijatelj me čak pitao gdje sam ih kupila jer su mu djeca poludila za marmeladama i da mu treba još. Kada sam mu rekla da ih nisam kupila nego sam ih sama napravila ispala mu je vilica do poda i naravno da mi nije vjerovao.Drugi dan kada sam mu se pojavila na vratima sa novom pošiljkom e tek mi je onda povjerovao da sam ih stvarno sama skuhala. Od početka ljeta svi me ispituju hoće li i ove godine dobiti marmeladu pod bor jer su pojeli prošlogodišnju.Zadovoljna reakcijama i prionula sam na kuhanje nove pošiljke. A Bob Marley,; dok miješam pjevam onu njegovu legendarnu Jamming. Znam da nema nikakve veze ali valjda me korijen riječi podsjeća na marmeladu.Evo ovako izgledaju neupakirani

a ovako spremni za darivanje

 Žao mi je što ne mogu sa Vama podijeliti poklone i u stvarnom vremenu ali evo šaljem Vam ovaj virtualni poklon.
Svim dragim blogerima i blogericama i naravno svima koji čitaju moj blog želim puno fine papice, smijeha i dobrog provoda sa najdražima i ljudi opustite se Božić je jednom godišnje. Tipkamo se uskoro!

Sretan Božić!