Pašteta od tune

Znam da svaka od vas ima recept za paštetu od tune, ali ovaj recept objavljujem više za sebe.Ovo je recept za paštetu od tune kojim sam apsolutno oduševljena i prilikom izrade sam zapisala točnu količinu sastojaka koji su potrebni za izradu. Kako si nisam baš na ti sa papirićima na koje zapisujem sastojke, uvijek mi misteriozno nestanu. Nije da ih bacim jer ih na kraju uvijek pronađem samo u potpuno krivom trenutku. Otprilike tražeći recept za čokoladne keksiće pronađem recept za tijesto za pizzu.Kako još uz to kuham na dvije različite adrese, recept objavljen na blogu mi je dobita kombinacija jer uvijek mogu do njega.

RECEPT:

1 tvrdo kuhano jaje

4 kisela krastavca

2 žličica kapara

3 češanj češnjaka

4 filea inćuna

½ chilli papričice ( po želji)

160 g tune u vlastitom soku

160 g tune u maslinovom ulju

200 g krem sira

200 g majoneze

1 žličica senfa

limunov sok

sol

papar

malo nasjeckanog lista peršina

U prikladnu posudu stavite kisele krastavce, kapare, češnjak, inćune, tvrdo kuhano jaje i chilli papričicu pa sve izmeljite u pastu štapnim mikserom. Tunu iscijedite od tekućine i maslinovog ulja pa je pomiješajte sa krem sirom, majonezom i senfom. Ovaj dio također možete napraviti štapnim mikserom ali ja volim da se u pašteti naziru komadići tune pa to radim vilicom. Spojite obje smjese pa ih dobro izmješajte. Po ukusu dodajte limunovog soka, soli i papra te na kraju nasjeckan list peršina. Stavite u hladnjak da se dobro ohladi prije posluživanja. Poslužite uz neki fini tostirani kruh. 

Verzija za ispis 

Baci di dama

Nakon nekog vremena evo i jednog slatkog recepta na blogu. U kuhinjskom ormariću sam pronašla rižino brašno koje mi se već neko vrijeme povlači i uvijek ga samo pogurnem kada tražim nešto drugo. Kako sam sa dolaskom proljeće u akciji čišćenja svega, stradao je MM ormar sa odjećom nakon kojeg sam prešla na kuhinjske ormariće. 
Mala digresija u moju obranu, ništa ne bacam samo se trudim iskoristiti već postojeće stvari tako da je sadržaj MM-ovog ormara na putu prema novim vlasnicima a rižino brašno sam umijesila u ove kolačiće. 
Malo povijesti: ovi keksići smatraju su specijalitetom talijanskog slastičarstva. Potječu iz grada Tortona u talijanskoj pokrajini Piemonte. Legenda kaže da ih je prvi puta pripremio talijanski kuhar koji je njima pokušao impresionirati kralja Vittoria Emanuelle-a. Kao što svi znamo iz ono malo talijanskog kojeg smo čuli na moru prijevod ovih keksića je damin poljubac.
I zaista jesu, baš kao što bi damin poljubac trebao biti, slatki, nježni i prhki. Ja jedino nisam zadovoljna količinom čokolade između dva keksića, sljedeći puta ću ih zasigurno ljepiti čokoladnim ganacheom da dobijem malo deblji sloj.
Možete ih raditi u skupljoj ili jeftinijoj varijanti. Naime kod nas je rižino brašno izuzetno skupo, barem za moj ukus. Pronašla sam na internetu informaciju da rižino brašno možete i sami napraviti, mljevenjem riže u blenderu pa nakon toga prosijavanjem tako da dobijete fino brašno. Nisam isprobala ali ako netko može potvrditi tu informaciju molilm da se javi.
Dakle kod Andree možete pronaći recept za keksiće sa pšeničnim brašnom kao jeftiniju ali ne sumnjam manje ukusnu varijantu ili možete skoknuti kod Davida Lebovitza po recept za skuplju varijantu sa rižinim brašnom kojim sam se i ja poslužila.
I nakon svog ovog mog trabunjanja savjet za kraj, keksići poprilično narastu za vrijeme pečenja pa se isplati potruditi napraviti manje kuglice da vam na kraju keksiće ne budu baš velićine golf loptice kao što se vidi na donjoj fotki. Isto tako meni su puno ukusniji kada su malo više "reš" pečeni, nekako mi aroma lješnjaka dodatno dolazi do izražaja.

RECEPT:

Za tijesto:

140 g tostiranih lješnjaka

140 g rižinog brašna

100 g maslaca

100 g šećera

Prstohvat soli

Za nadjev:

55 g čokolade sa većim udjelom kakaa

Lješnjake vrlo fino izmljeti. Pomiješati mljevene lješnjake sa rižinim brašnom. Dodati maslac narezan na manje komadiće, šećer i sol. Umijesiti glatko tijesto. Tijesto umotati u prozirnu foliju pa ga staviti u hladnjak na dva sata. Pećnicu zagrijati na 180 C. Od tijesta oblikovati male kuglice( vrlo male jer će raširiti tijekom pećenja). Slagati ih na pleh obložen papirom za pečenje i peći ih 10-15 minuta. Ohladiti. Čokoladu otopiti na pari. Spajati dva po dva keksića otopljenom čokoladom.

Verzija za ispis

Zlevanka

U jednom od davnih postova spominjala sam naše sada već tradicionalne babinjake prvog petka u mjesecu. Početkom trećeg mjeseca ja sam bila domaćica našeg ženskog druženja koje je pomalo napredovala od svojih početaka. Napredovalo na način da uz nešto za "piknuti" i cugu uz red razgovora naučimo nešto konstruktivno.Ja u društvu nešto kao specijalist za deserte i osoba koju se konzultira kada se nešto slatko priprema, telefon mi se užari u vrijeme prije Božića. Znam da svojim curama pomalo idem na živce (to su mi i rekle) jer na svako pitanje ja samo odmahnem rukom i kažem "Joj, ma to ti je skroz jednostavno!" Na što one okreću očima i pokušavaju me razuvjeriti prepričavanjem svojih kuhinjskih katastrofa. Jedna od njima strašnijih stvari za napraviti je domaće tijesto za štrudlu tako da smo tog gore navedenog prvog petka ovoga mjeseca mijesile tijesto. Najčešća priča o vučenom tijestu bila je : " Ma ja sam to zamijesila ali se to nikako nije htjelo razvući i onda je sve letjelo direktno u koš za smeće."
Ja sam curama zamijesila tijesto i ostavila ga da odstoji a one su nakon toga razvukle i nafilale. Na kraju su i pojele svoj uradak. Moram reći da su cure super odradile ovu našu malu radionicu i na kraju su ipak priznale da je to skroz jednostavno.
Još sam im samo ostala dužna recept za tijesto (curke recept je isprintan i samo čeka sljedeći babinjak da ga podijelim).
Super mi je ideja radionica na babinjacima jer svaka od nas je u nečem bolja tako da se nadam da ću uskoro naučiti štrikati i kao početnik napraviti si barem šal.
Znam da naslov posta zbunjuje nakon cijele ove priće o štrudlama ali zlavanku sam napravila da imamo i nešto slano za pojesti.  
Zlevanka je pomalo zaboravljeno jelo kontinentalne Hrvatske koje se radi od jaja, kukuruznog brašna i sira. Može biti slana ili slatka i kao svaki tradicionalni kolač može imati razne dodatke: u slatkoj verziji orahe ili grožđice a u slanoj čvarke, prženi luk, špek ili šunku. Moje zlevanka u sebi ima kombinaciju fete i mladog luka i da maslinovog ulja. Jasno mi je da se svaka kontinentalna baka križa na spomen maslinovog ulja u zlevanki, ali u moju obranu imam reći samo to da stvarno volim maslinovo ulje. Ukoliko se odlučite za moju kombinaciju budite oprezni sa dodavanjem soli, nakon pečenja feta će lagano zasoliti cijeli kolač, da vam zlevanka ne bude preslana.

RECEPT:

Za lim dimenzija 30 x 20 cm

Mjera-čaša od 2 dcl

3 jaja

1 čaša ulja

1 čaša mlijeka

2 čaše kukuruznog brašna

1 čaša bijelog griza

1 prašak za pecivo

Soli po okusu

500 g svježeg kravljeg sira

Vezica mladog luka

2 žlice maslinovog ulja

100 g fete

2 dcl kiselog vrhnja

Luk nasjeckati pa ga popržiti na zagrijanom maslinovom ulju dok ne omekša. Ohladiti.

Kukuruzno brašno pomiješati sa grizom i praškom za pecivo. Pjenjačom izmiješati jaja, ulje i mlijeko. Odvojiti 100 g svježeg kravljeg sira, a preostalih 400 g umiješati u smjesu jaja. Povezati smjesu sa sirom sa smjesom prosijanog brašna. Na kraju još umiješati i prženi luk. Lim za pečenje dimenzija 20 x 30 cm obložiti papirom za pečenje pa u njega uliti pripremljenu smjesu. Fetu malo namrviti pa je pomiješati sa odvojenih 100 g svježeg kravljeg sira. Posipati po vrhu zlevanke pa staviti u pećnicu prethodno zagrijanu na 200 C. Nakon 10-ak minuta pečenja zlevanku izvaditi iz pećnice pa na vrh premazati 2 dl kiselog vrhnja i zlevanku peći još 25-30 minuta. Prije posluživanja narezati po želji. Poslužiti toplo.

Vezija za ispis 

Krekeri sa ružmarinom

Ajme, koliko nas je! je prva igra nastala na food blog prostoru bivše Jugoslavije. Igra je započela u kolovozu 2008 na inicijativu food blogerice Snježane. Nakon drugog kruga igre u kojoj je sudjelovalo čak 12 sudionika, reakcijom osnivačice igra je dobila ime.
Tema igre u ožujku je ružmarin a domaćica je Milkica.
Ružmarin je začin koji često koristimo doma, najčešće uz ribu a već se sada veselim Uskrsnom ručku i mladoj janjetini sa maslacem i ružmarinom. Ovoga puta sam se odlučila na nešto drugo, radila sam ove krekere sa ružmarinom. Ovo i dalje nisu moji idealni krekeri o kojima sam razglabala u jednom od prethodnih postova. Nisu ni ovi loši i prva misao koja mi je pala na pamet kada sam ih probala je bila da bi točno ovako trebale izgledati vegeterijanske kram pogačice. Naravno u tom slučaju bi maslac trebalo zamijenti nekom masnoćom biljnog podrijetla.

RECEPT:

ZA TIJESTO:

200 g brašna

80 g omekšalog maslaca

grančica ružmarina

4 žlice naribanog parmezana

4 češnja češnjaka

2 žumanjka

Voda ( trebati će vam otprilike 0,5 dcl)

1 žličica soli

Za premaz:

1 žumanjak

malo mlijeka

Za ukras:

nekoliko listića ružmarina

Listiće ružmarina odvojite od stablike pa ga sitno nasjeckajte. Pjenasto istucite maslac pa ga pomiješajte sa nasjeckanim ružmarinom. Brašno prosijte na radnu površinu pa mu dodajte maslac pomiješan sa ružmarinom, naribani parmezan i sol. Mijesite rukama dok ne dobijte mrvičasto tijesto. Dodajte žumanjke i vode koliko je potrebno da dobijete mekano tijesto. Oblikujte ga u kuglu i omotajte prozirnom folijom pa ga stavite u hladnjak na 30 minuta.

Nakon što je tijesto odstajalo razvaljajte ga na pobrašnjenoj površini na debljinu od otprilike 0,5 cm. Sitno nasjeckajte češnjak. Nasjeckanim češnjakom posipajte razvaljano tijesto pa ga preklopite na pola i ponovno ga malo razvaljajte kako bi se gornji sloj zalijepio za donji. Izrežite tijesto u oblike po želji pa ih slažite na lim obložen papirom za pečenje.

Istucite žumanjak sa malo mlijeka. Dobivenom smjesom premažite krekere. Ja sam na svaki kreker utisnula i listić ružmarina ali nije obavezno, samo mi se činilo da će krekeri biti ljepši. Pecite ih u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 C 15-20 minuta dok ne dobe zlatno žutu boju.

Verzija za ispis 

Rudarska greblica

Rude su mjesto pokraj Samobora koje je najpoznatije po svojoj dugoj tradiciji kopanja rudače, najprije bakrene, pa željezne te gipsa i najčešćem obroku koji su rudari nosili u okna-greblici.Prema usmenoj predaji priprema rudarske greblice počinje polovicom 16. stoljeća, usporedno s procvatom rudarstva u Rudama. Ime je dobila po tradicijskom drvenom alatu, greblici, kojim se razgrijavao žar u krušnoj peći, jer je krajnji oblik kolača sličan obliku tog alata. Jedini pisani trag o pripremi kolača je knjiga Milana Langa "Samobor, život i običaji" iz 1915. godine u kojoj se spominje greblica kao "tanki kolač" od sira i oraha. Rudarska greblica je slani kolač koji se nadijeva sirom i raznim prilozima .Iako se svaka greblica donekle razlikuje ovisno o umješnosti domaćice koja ju priprema, slijede se određena osnovna pravila. Rudarska greblica mora biti slana, nadjevena samo sirom ili sirom s dodacima već prema vlastitom odabiru kao što su orasi, lišće mladog luka, koprive, špinat ili blitva. Tijesto ne smije biti debelo, niti se smije dodavati puno kvasca. Rubovi moraju biti zavrnuti prema gore i treba ih utisnuti kako nadjev ne bi iscurio tijekom pečenja. Nakon pečenja, gornji sloj tijesta treba ponovno premazati vrhnjem, margarinom ili maslacem, pokriti kuhinjskom krpom i ostaviti da malo odstoji. Greblica je najbolja dok je vruća, no može se jesti i hladna.
Rudarska greblica uvedena je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske ( pod rednim brojem 54). 
Svake godine prvoga vikenda u srpnju u Rudama se održavaju i Dani rudarske greblice.
Ja nisam iz Ruda ali zahvaljujući baki Dragici, tetkovoj mami, naučila sam raditi greblicu. Iako smo je mi doma najčešće pripremali sa koprivama a  mlade koprive sada  baš i nisu u sezoni, upotrijebila sam špinat. Greblica je fina i sa špinatom iako joj koprive daju ono nešto posebno u okusu.

RECEPT:

ZA TIJESTO:


350 g brašna
2 dl kiselog vrhnja
3 žlice ulja
0,5 dl mlakog mlijeka
1 ravna žlica soli
1 žumanjak
1/4 kockice svježeg kvasca

NADJEV:

500 g svježeg kravljeg sira
200 g špinata
1 jaje
1 bjelanjak
malo soli
ulje za premazivanje

 Na radnu površinu prosijati brašno. Dodati kiselo vrhnje, ulje, sol, žumanjak i kvasac. Od svih sastojaka umijesiti glatko tijesto pa ga ostaviti da se odmara pola sata. 
U međuvremenu špinat kratko blanširati.Ocijediti ga pa ga dobro stisnuti rukama kako bi iz njega iscijedili višak vode. Tako ocijeđeni špinat nasjeckati.
Tijesto razvaljati na veličinu koja je dvostruko veća od lima za pečenje. Moj lim je bio dimenzija 20 x 30 cm, znači tijesto treba izvaljati na veličinu 40 x 60 cm.
Polovicu tijesta staviti u namašćen lim a ostatak ostaviti da viši preko ruba, kada nanesete nadjev dio tijesta koji visi preko lima preklopiti ćete preko nadjeva i napraviti svojevrstan džep. 
Za nadjev pomiješati sir sa jajem i bjelanjkom. Dodajte nasjeckani špinat pa posolite po ukusu. Dobiveni nadjev premažite na tijesto koje ste stavili u lim pa preklopite ostatkom tijesta. Rubove donjeg tijesta preklopite preko gornjeg kako nadjev ne bi iscurio. Prije pečenja vrh kolača premažite sa malo ulja i lagano nabockajte vilicom. Pecite u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 C 30- 35 minuta dok kolač ne dobije lijepu boju.Odmah nakon vađenja kolača iz pećnice premažite ga sa još malo ulja.

Verzija za ispis