Amsterdam i Poffertjes

Odredište našeg ovogodišnjeg proljetnog izleta bio je Amsterdam. Jako mi se dopao grad. U stvari nekako ni nisam znala što očekivati, nekako su svima prve asocijacije na Amsterdam marihuana i četvrt crvenih svjetiljki. Ovaj dio sa lakim drogama smo u potpunosti preskočili obzirom da sam ja na takvim izletima dovoljno entuzijastična i bez nekakvih dodatnih stimulansa a ove crvene svjetiljke me se tokom šetnje i nisu baš nešto dojmile, bila je greška što smo taj dio odradili danju, pretpostavljam da je noću doživljaj sasvim drugačiji.
Prva stvar koju primijetite u Amsterdamu je tišina, točnije nedostatak prometne buke. Nitko ne trubi, ne turira automobile, kreće kao lud kada se upali zeleno na semaforu. Mirnije je. Jedino se po noći čuje poskakivanje bicikala. E a bicikala ima svugdje, svezani uz svako drvo, na mostu, uz ogradu na rubu ceste ma svugdje. Na biciklima sve rade, razgovaraju na telefon,piju kavu, stanu nasred ulice i razgovaraju sa drugim ljudima, ma baš sve. Košarice na bickilima za transport stvari su natjecanje u kreativnosti, ima ih svakavih, drvenih, gajbica od povrća sa placa, gajbi od pive, otprilike tko je što imao doma a činilo mu se zgodno da bi u tom mogao voziti stvari. Pretpostavljam zbog te jurnjave na biciklima, a stvarno jure, nema ni pretilih ljudi.
Nije da nema automobila ali nisam baš vidjela da ih puno koriste, više su parkirani. Ima i puno električnih automobila i jednako tako puno stanica za punjene istih, očito im je briga za okoliš na višoj razini nego nama. Primijetili smo i zanimljivo vozilo imena Canta, vrlo je malo i neupečatljivog dizajna pa smo to povezali sa imenom i to je izazivalo salve smijeha, sve dok ga nismo proguglali i saznali da je to nizozemsko vozilo specijalno namjenjeno ljudima sa invaliditetom i svaki se proizvodi sukladno potrebama naručioca. Tako da je sada Canta zaslužila naše poštovanje u pomoći pri kretanju ljudima sa invaliditetom.
Kuće su im vrlo uske sa velikim prozorima, što je posljedica poreza koji se plaćao na broj prozora na kući. Također nemaju ni zavjesa na prozorima jer prema kalvinističkoj  tradiciji vjernici nemaju što skrivati od Boga. Već vidim da to kod nas ne bi zaživjelo, kako bi neka naša Štefica ikada išta napravila kad bi morala pratiti kaj njene susjede rade, ha, ha.
Grad je pun muzeja i svatko može pronači nešto za sebe. Od Van Gogh-ova, Rembrantova, Rijks muzeja, Povijesnog muzeja Amsterdama, Muzej pomorstva Nizozemske, Nemo- muzej za djecu pa čak i muzej torbica i na kraju naravno i kuća Ane Frank pred kojom je nevjerojatna gužva  a koji nismo posjetili jer mi cijela ta tema ipak malo pretužna. Najviše me se dojmio Amsterdamski povijesni muzej jer je odlično postavljen i stvarno se može naučiti puno o povijesti i razvoju Amsterdama. Nisam neki tip za slike ali biti u Amsterdamu i ne posjetiti Rijksmuseum je zaista neoprostivo, to je više kao opća kultura. Najveća gužva je naravno u krilu sa Rembrantovim djelima i moram priznati da sam ostala iznenađena veličinom slike Noćna straža, nekako sam očekivala neku sliku prosječne veličine a ustvari to je ogromna slika koja zauzima cijeli jedan zid. Na kraju krajeva ispred Rijks muzeja je i onaj poznati I amAmsterdam znak kraj kojeg se svi slikaju tako da vam je ustvari skroz uz put.
Albert Cuyp markt je glavna gradska tržnica a na njoj zaista možete pronači baš sve od kruha, ribe, sira, odjeće ma baš sve, jedino što me u potpunosti zbunjivalo je količina štandova sa balama materijala, i nikako nismo uspjeli dokučiti u čemu je stvar.
Još jedna stvar koje je neobična je količina specijaliziranih trgovina i to neobičnih. Na primjer trgovina koja prodaje samo emajlirane znakove, ili samo emajlirane posude, ili gumene patkice, ili četkice za zube a meni najljepša trgovina samo sa pečatima. Našla sam u izlogu i pečat koji bi mi baš dobro došao ali uz neobične trgovine ide i neobično radno vrijeme tako da joj za vrijeme našeg boravka u Amsterdamu nije bilo radno vrijeme.
Jako su nam se dopali i njihovi smeđi barovi, nešto poput dnevnog boravka izvan kuće gdje se druže a ekipa unutra je više nego zanimljiva i izuzetno susretljiva. Ime potječe od tamne ali ugodne drvene unutrašnjosti koju su godine pušenja još dodatno potamnile. Tu smo i saznali da se piva toči u manje čaše zato da bi uvijek bila hladna.
Što se tiče hrane nema što nema i zaista možete udovoljiti svakoj svojoj želji. Ja sam prvi puta probala ramen i oduševila sam se. Uz nezaobilaznu pivu apsolutni hit je čaj od svježe mente i to možete popiti baš svugdje, ni ja nisam odoljela pa sam ga probala. Okus je kao i čaj od sušene mente jedino što imate u šalici tu cijelu hrpu grančica sa lišćem pa to atraktivnije izgleda.Evo i nekoliko fotografija čisto da Vam upotpunim doživljaj.

  Obavezna stanica za fotkanje

Prometna gužva, amsterdamski način. Ovo u pozadini je ulica u kojoj nam je bio stan, u četvrti Jordaan

Sve se može na biciklu. Gospođa naprijed u košaricu vozi torbe a iza dvije djevojčice a ima i bisage

Na nekoliko mjesta u gradu postoji i znak zabrana parkiranja bicikala

Tulipani, ali oni koji neće uvenuti

 

Nazaobilazne klompe 

 

 I lukovice

 

   

Čak i kava krije bicikl

Jedan bicikl u bojami Nizozemske

Električni automobil na punjenju

Jedan od smeđih barova izvana

I iznutra. U ovom se igra domino

I dio ponude

 

Reklama za trgovinu sa emajlranim stvarim

 

Trgovina gumenim patkicama

Trgovina četkicama za zube

 

Trgovina pečatima 

Ne nisam pijana, ona zgrada u pozadini zaista tako ukoso stoji

Topli bagel sa nizozemskim sirom, odlična stvar

 

Automat sa hamburgerima, nekako nisam baš sigurna...

 

 Čaj sa svježom mentom

 

 Ramen

 

 Cvijetna tržnica

Jedan od boljih burgera koje sam probala. Ako vas put ikada nanese na Albert Cuyp markt obavezno svratite u The Butcher, nemojte da vas krava obiješena u izlogu omete

Poffertjes u originalu, i izvedba i konačni proizvod

A sada na recept, na Albert Cuyp marktu probala sam njihove palačinke ili Poffertjes i to su bile jedne od boljih palačinka koje sam u životu pojela. Tijesto sadrži kvasac a peku se specijalnoj tavici i na pečene se stavlja pozamašan komad maslaca koje se od topline otopi i obilno su posipane šećerom. Iako su one koje sam ja probala bile napravljene od bijelog brašna prilikom guglanja recepata naišla sam na nekoliko koji sadržavaju hajdeno brašno pa sam ih i ja odlučila tako napraviti. Iako su dobre i takve moram reći da su mi ipak bile bolje one originalne samo sa bijelim brašnom, a možda je i lokacija odradila svoje.
Ja nemam specijalnu tavicu za te palačinke, ja sam ih pekla na običnoj i sasvim su dobro ispale.

RECEPT:
Recept za ispis


240 ml mlijeka
3/4 žličice instant kvasca
140 g brašna
140 g hajdenog brašna
prstohvat soli
2 jaja
ulje za pečenje
maslac i šećer u prahu za posluživanje

Pomiješati kvasac sa mlakim mlijekom pa ga staviti na toplo mjesto da se zapijeni. 
U drugoj posudi pjenjačom izraditi jaja sa soli. Umiješati zapijenjini kvasac i obje vrste brašna. Izmiješajti. Posudu prekriti čistom kuhinjskom krpom pa staviti na toplo mjesto da se diže 45 minuta.
Zagrijati tavicu i lagano je nauljiti. Stavljati na vruću tavicu po žlicu smijese. Peći palačinke sa jedne strane pa ih okrenuti i dopeći sa druge strane.
Složiti pečene palačinkice na tanjur posipati šećerom u prahu i komadićima maslaca.

Pivo & Burger fest Ljubljana drugi puta

Moje oduševljenje Ljubljanom vam je poznato ukoliko pratite blog. 
Kada sam prije nekih 15-ak dan dobila Gmail u inbox da će se 11 i 12.04. Održati Pivo & Burger fest odmah sam aktivirala društvo sa prvog izleta da organiziramo ponovni posjet Ljubljani.
I otišli smo, na sada mogu reći već tradiocinalni izlet, Na Pivo & Burger fest koji se održao na Pogačarjevom trgu. 
Atmosfera odlična jedino smo ove godine pronašli novi najbolji burger. Ovoga puta naviše nam se dopao burger Restorana As Aperitivo, u brioš pecivu. Apsolutno savršeno, baš mi se dopala ta kombinacija slatkog i slanog. 
Nisam stručnjak za pivu ali ovoga puta smo se odlučili za pivu Domače pivovarne San Nikolo.
Evo i linkova na facebook stranicu Pivo & Burger festa kao i osvrt na ovaj upravo održan sa najavom novog u sedmom mjesecu.
U nastavku i par mojih fotkica sa djelićem atmosfere.

Tko se ne bi složio sa ovom krilaticom?

I ponovno prepun Pogačarjev trg

Evo i našeg predstavnika, Zmajska pivovara

Priprema burgera u fazama, prvo meso i špek

Pa tostiranje peciva

  

Slaganje burgera

Konačno je gotov

Još ga samo treba pojesti

Treba se i zasladiti, nakon ručka...

Jako dobri keksići, možete ih više vidjeti ovdje

Probali smo i duble decker Restavracije Žajfa , koji je bio dobar ali ipak je onaj u slatkom

 pecivu odnio pobjedu

Pivo i burger fest u LJubljani

Potaknuta Tadejinim postom o Klopi sa klupa, koji sam nažalost propustila, u kojem spominje redovito događanje u Ljubljani pod nazivom Odprta kuhina odlučila sam organizirati vikend izlet u Ljubljanu.
Ideja je bila da se društvo skupi u petak nakon posla i krene u Ljubljanu vidjeti što se to tamo fino kuha. Nažalost Odprtu kuhinu nismo uspjeli isprobati jer je zbog loše prognoze prošlog petka bila otkazana. Ali je zato za vikend bilo najavljen prvi Pivo i burger fest pa smo iako razočarani u četvrtak ujutro kada je Odprta kuhina bila otkazana, bili sigurni da nećemo ostati gladni u subotu.
Prvi razgovori u autu na putu do Ljubljane odnosili su se na to kako je u stvari blizu a ipak je nitko od nas nije posjetio. Bili smo u Ljubljani ali samo u onom svima nama dobro poznatom shoopingu u BTC-u kada kod nas još nije bilo HM-a i Zare pa smo svoje modne prohtjeve zadovoljavali tamo.
Prvi dojam na prilasku Ljubljani je taj da je niska, nema nama tako poznatih vizura nebodera. 
Nije to veliki grad, sve se može obići pješice a njeni stanovnici se poprilično kao sredstvom transporta služe biciklom.
Za razliku od Zagreba Ljubljana živu uz svoju rijeku. Mi smo Savu nekako izgurali i služi najčešće trkaćima i šetačima za rekreaciju po nasipu. U Ljubljani je vrlo živahno uz Ljubljanicu, ima puno kafića i restorana i malih trgovinica. I svi su puni. Jel to onaj balkanski đir pa se kafeniše cijeli dan ili je za to zaslužan divan dan teško je procijeniti.
I noćni život je poprilično aktivan, puno je mladih , navodno i puno stranaca studira na Univerzi u Ljubljani. I turista ima popriličan broj. Uvijek prisutni kinezi a nekako je najčešći jezik koji sam ovog protekloga vikenda tamo čula talijanski.

Ljubljanica

 

Kafići  uz Ljubljanicu

 

Tržnica im je krasna, na otvorenom dijelu krasno povrće i divan dio sa svježim cvijećem, a u zatvorenom djelu mliječni dio, pekari i mesnice.

 Ljubljanski cvjećar

Povrće na tržnici

 

Krasan pekarski štand a pogače peku na licu mjesta

 

 Ražena pogača sa špekom, nešto prefino

Trgovina sa brašnom

Janeževi upognjenci, nešto što jako volim, ali ostali baš i nisu podijelili moje oduševljenje, očekivali su nešto slano

  Ukoliko se ikada zateknete u Ljubljani svakako se popnite na stari grad. Pokušajte to napraviti bez muškog dijela društava jer ovi naši su cvilili i puhali kao da su se u najmanju ruku popeli na Mont Everest. Vrijedno je uspona, zaista se pruža divan pogled na Ljubljanu.

 Stari grad 

Pogled na Ljubljanu

Što se tiče Pivo i burger festa, zbog kojeg smo i došli, na njemu je vladala gužva od 11 kada je počeo pa do dugo u noć. Bio je otvoren do ponoći, mi smo otišli sa njega negdje oko 10 a količina ljudi se ni u jednom trenutku nije smanjila. Kao što se može pretpostaviti burgeri su nam taj dan bili i ručak i večera.
Probali smo apsolutno sve; vegetarijanski, ljuti, klasični čak i od konjskog mesa i na kraju smo jednoglasno odlučili između dva. Pripremili su ih kuhari iz restorana Smekarjev hram.
Prvi izbor nam je bio klasični goveđi burger sa BBQ umakom u domaćem pecivu a odmah iza njega ne lošiji nego samo malo neobičniji burger od sporo pečenog odojka.
Svaka čast na organizaciji jer iako je bila gužva ničega nije ponestalo i mislim da svi išli doma siti i možda i malo nacvrckani.

Upozorenje za one znatiželjne, da se ne približe previše

 

 Miris je bio više nego zamaman

Ovako je bilo cijeli dan

Bilo je čak i burgera u slatkoj varijanti

Nama najbolji, klasični goveđi burger

 I drugi najbolji, burger od sporo pečenog odojka

U pivu se baš i ne razumijem, razlikujem onu koja mi je fina ( čitaj nije gorka) i onu koja mi nije fina( čitaj gorka je) ali sam ostala iznenađena količinom neobičnih vrsta piva. 
Najčudnija mi je bila piva sa okusom banane ali ju je čak i moje znatiželjno nepce odbilo probati kao totalno nespojivu kombinaciju.
Ukoliko imate priliku svakako preporučujem posjet Odprtoj kuhini, jer se posljednja ovogodišnja održava sljedećeg petka a ponovni Piva i burger fest, prema najavi organizatora već na proljeće.