I jeste otišli na kavicu jutros?
Nekako sam podijeljenog mišljenja oko toga.
Nisam ni inače išla svaki dan na kavu.
Vikendom da, plac pa kavica i novine.
I inače su me uzrujavali ti kafići u kojima su stolovi nagurani pa ti drugi gosti pušu za vrat i doslovce sudjeluju u kavi i razgovoru.
Ali otići su sigurno, ne sutra loša je prognoza ali u srijedu bi mogla.
Kafići rade, konobari trebaju dobiti plaću pa eto da i ja nešto priložim za normalizaciju gospodarstva.
Nekako mi sve fali a opet mi ništa ne fali.
Ma ne znam...
Definitivno mi fali druženje s prijateljima petkom.
Kako sam prijeko tjedna poslom vezana uz Zagreb i tu sam ne putujem doma u Samobor, petak je bio taj dan.
Odradila sam radni tjedan, nakon posla sjela u auto i otišla doma vidjeti svoje.
Dodatno mi je zakompliciralo situaciju to što moja obitelj živi preko granice tako da mi opcija prelaska granice i povratak preko nisu bili opcija zbog 14 dana samoizolacije jer eto radim.
Nakon druženja s obitelji petak navečer bio je rezerviran za pivicu s prijateljima i dogovor za subotnje hodanje po samoborskim bregima s odmorom i grahom u nekom od planinarsih domova.
E sada dva mjeseca ništa od toga nije bilo.
Ko da sam u gulagu bila, takav mi je osjećaj.
Bila sam u Zagrebu u stanu. Preko tjedna relacija posao kuća s jednotjednom nabavkom.
Vikendom šetnja sa psom i kavica na nekoj od klupica u parku.
Kad smo kod kave, ja sam jedna od onih koja je sama sebi kuhala kavu i nosila je sa sobom. Ova kava to go mi jednostavno nije fina. Nekako momentalno pokupi okus te papirnate šalice i nije mi fina.
U petak smo se odvažili i pozvali prijatelje sa klincima na druženje.
Imamo sreće što nam je stan u prizemlju pa uz njega dolazi i oveće dvorište a zahvaljujući svekrvi i zoološki vrt. Tri psa, mačka i papiga.
Tako da je klincima bilo zabavno, jurili su dvorištem a mi smo se malo podruškali.
I onda sam shvatila da mi je falilo to i to jako.
Taj šušur, cika i vika.
I stvarno, stvarno sam uživala.
Jedina stvar koju je ova karantena za mene pozitivno iznjedrila su štrudle.
Kako sam imala nešto više vremena odlučila sam izvježbati razvlačenje domaćih kora i prilagođavanje količine masnoće na štrudlu da se dobije onaj idealni omjer masnoće i hrskavosti.
I zadovoljna sam, uspjela sam napraviti savršeni štrudl.
E sad kad sam se raspisala recept.
Ne za štrudl jer su svi recepti otprilike jednaki trik je samo u strpljivosti prilikom razvlačenju tijesta, nego za jednostavan doručak.
Samo morate biti organizirani i sve pripremiti večer ranije.
I da znam da je zdjelica okrhnuta, ali ta mi je najdraža.
Original recepta možete pronaći ovdje.
RECEPT:
90 g zobenih pahuljica
150 g nasjeckanih jagoda
1 žlica chia sjemenki
prstohvat soli
180 ml mlijeka
140 g grčkog jogurta
1 žlica meda
1 žlica ekstrakta vanilije
Za ukras:
jagode
smrvljeni digestive keksi
U multipraktik stavite mlijeko, grčki jogurt i jagode pa ispasirajte da dobijete glatku smjesu.
Prebacite u posudu koju možete poklopiti pa umiješajte zobene pahuljice, sol, chia sjemenke, med i ekstrakt vanilije.
Izmiješajte.
Poklopite pa stavite u hladnjak, najbolje preko noći.
Ujutro rasporedite u zdjelice pa ukrasite smrvljenim digestive keksićima i nasjeckanim jagodama.
Nema komentara:
Objavi komentar